Zavičajni muzej na otvorenom – ”Etno-avlija”
21/08/2017

Naslijeđe, kako kulturno-historijsko, tako i prirodno, uz turističku infrastrukturu (saobraćajnu, ugostiteljsku, smještaj…), predstavlja osnov za razvoj i ekonomsku isplativost turizma.

Kulturno-historijsko naslijeđe je raznovrsno. Od arheološkog, etnološkog, spomeničkog, graditeljskog, preko historijskog i umjetničkog do tzv. nematerijalnog, odnosno duhovnosti i tradicije. Treba spomenuti u zadnje je vrijeme sve popularnije njegovanje i korištenje tradicionalne i ekološke hrane i jela.

Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle, je stručno-naučna, profesionalna i zakonska javna ustanova, čiji je zadatak: istraživanje, prepoznavanje, evidentiranje, klasifikovanje, zaštita, obnavljanje i korištenje raznovrsnih dobara naslijeđa u trinaest općina Tuzlanskog kantona.

Korištenje kulturno-historijskog naslijeđa, Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, obavlja kroz brojne aktivnosti: prezentovanja, edukovanja, afirmacije, usmjerene ka raznim kategorijama (javnosti, medijima, školskoj omladini, turistima…).

Ovakve aktivnosti vrše i druge specijalizovane ustanove i organizacije. Takvi su razni muzeji (rade sa naslijeđem u svojim depoima), galerije (umjetnička djela u njihovim fundusima), razne kulturne ustanove, privatne zbirke i različiti lokaliteti sa dobrim naslijeđem.

U zadnje vrijeme je sve izraženija pojava da pojedinci svojim angažmanom i iz svog afiniteta formiraju razne lokalitete sa etno, eko i sličnim sadržajima. To su svojevrsni zaljubljenici i poštovaoci, tradicije, prirode i naslijeđa ili baštine u najširem smislu riječi.

Tako su nastale brojne etno zbirke u raznim okruženjima. Pojedinci tu skupljaju, čuvaju, pa i prezentuju razna kulturo-historijska dobra koja su u njihovom vlasništvu. Uglavnom se tu radi o različitim etnološkim predmetima, pa i građevinama. Oni čuvaju uspomenu na tradicionalni svakodnevni život, tradicionalno privređivanje ili stare običaje.

Danas imamo brojne manje zbirke, etno kutke, etno sobe, etno avlije, pa i cijela manja etno imanja. Na njima su pored izvornih predmeta, građevina, rukotvorina, često prisutne replike istih, od savremenih materijala, predmeti koji ih manje ili više uspješno oponašaju, pa do potpuno neprimjerenih našoj tradiciji i naslijeđu.

Etno lokaliteti i sami postaju jedna vrsta kulturnog dobra, sa manje ili više izraženim vrijednostima. Ova tendencija u zaštiti, očuvanju i promociji raznovrsnog i bogatog etno naslijeđa traži znatno ozbiljniji pristup nauke i stručnih ustanova.

Etno lokalitet koji poznajemo kao Etno avlija Mačkovac, predstavlja najuspješniji aktualni lokalitet iz ove oblasti na cijelom Tuzlanskom kantonu, pa i šire.

Historijska osnova

Na području današnjeg vikend naselja Mačkovac ili Hrvatska brana, pored rijeke Oskove, starinom postoje tradicionalni narodni objekti koji koriste snagu vode a imaju značajno mjesto u tradicionalnom narodnom privređivanju. Radi se o vodenicam (mlinovima) i stupama. U jednom dokumentu koji se čuva u Arhivu Tuzlanskog kantona spominje se vodenica na rijeci Oskovi u 17. stoljeću. Još krajem 19. stoljeća na starim kartama i planovima na području Mačkovca su ucrtani jedna vodenica i toponim “Stupe”. Na brana, ispod sela Hrvati, na rijeci Oskovi, sve do 70-tih godina, 19. stoljeća, nalazila se jedna stara vodenica. Te vodenice više nema, sad je sagrađeno vikend naselje. Ta vodenica, po svom izgledu u pravom smislu je odavala izgled stare tradicionalne bosanske vodenice na ovom području. Vodenice koje su sve do elektrifikacije predstavljale izvor života i bile neminovne za opstanak ljudi na ovim prostorima, jednostavno u posljednje vrijeme izumiru.

Ambijent

Etno avlija Mačkovac je uklopljena u izvanredan prirodni, kulturni i turistički ambijent. Priroda je definisana šumovitim padinama planine Konjuh, bistrom planinskom rijekom Oskovom, Vikend naseljem Mačkovac ili Hrvatska brana a u neposrednoj blizini započinje područje Zaštićenog pejzaža Konjuh.

Etno avlija Mačkovac

Zadnjih godina etno lokalitet, Etno avlija Mačkovac se formira u jedan zanimljiv etno lokalitet na kojem se svake godine formiraju novi elementi i objekti tradicionalnog narodnog naslijeđa ovih prostora.

Vlasnik Refik Halilović ovaj etno lokalitet već 15 godina strpljivo gradi i uređuje. Refik se opredjelio da u prelijepom prirodnom ambijentu otrgne od zaborava način nekadašnjeg odrastanja i življenja. Uređivanje Etno avlije Mačkovac, već 6-7 godina stručno prati Zavod za zaštitu i korištenje kultumo-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle.

Tokom 2009. godine Zavod za zaštitu i korištenje kultumo-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona je formirao naučno-stručnu komisiju koja je obišla etno lokalitet na Mačkovcu i izvršila preliminarni uvid u stanje i vrijednosti lokaliteta. Ovu komisiju su činili: red. prof. Salih Kulenović, dr. etnoloških nauka; doc. Edin Mutapčić dr. historijsko pravnih nauka; dir. Zavoda Benjamin Bajrektarević, prof. orjentalist; stručni sararadnik za graditeljsko naslijeđe Dražen Kosec, dipl.ing.arh; stručni sararadnik za etnološko naslijeđe Rusmir Djedović, mr. geografskih nauka.

Zavod za zaštitu i korištenje kultumo-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona iz Tuzle je prije par godina aplicirao dio Etno avlije Mačkovac, a to je prizemlje stare bosanske kuće (Bukine kuće) sa nepokretnim i pokretnim enterijerom, za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Državna komisija/povjerenstvo za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine proglašenje već ima u postupku.

Etno avlija Mačkovac ima ogroman broj pojedinačnih predmeta, dobara i sadržaja iz našeg naslijeđa i baštine. Posjeduje više od 3 hiljade etnoloških predmeta, bakarnih, srebrnih, drvenih i keramičkih rukotvorina, ručnih radova domaćica i vezova. Također, posjeduje veliki broj starih knjiga i dokumenata, dobivenih od potomaka čuvenog đurđevičkog hroničara Mumina Trumića, koji je nastavio bilježiti sva zbivanja užeg i šireg zavičaja od svojih predaka. Etno avlija Mačkovac ima i vrijedne zbirke: starog oružja, novca… U njenom okviru je i desetak tradicionalnih zanatskih radionica.

Preneseno je sa izvornog mjesta i postavljeno više tradicionalnih građevina. Dvije stare bosanske kuće, kako ih Refik zove, Begovu i Bukinu kuću, hambar, vodenicu. Formiran je Refkin han. Svi objekti tradicionalnog narodnog graditeljstva opremljeni su starim namještajem, hamandžicima, pokućstvom, raznim predmetima i alatima, koji su služili za rad u kući i oko nje.

Muzej na otvorenom

Danas je Etno avlija Mačkovac, svojevrsni „Muzej na otvorenom“ koji radi svaki dan u godini i od ranog jutra do kasno uveče. Posjetioci mogu stalno da uživaju u ambijentu i sadržajima tradicionalne bosanske kuće, tradicionalne bosanske avlije i u tradicionalnim bosanskim jelima. Ukratko, u tradicionalnom narodnom bosanskom svakodnevnom životu. Sve više u avliju dolaze organizovane kolektivne turističke grupe.

Budući razvoj

Etno avlija Mačkovac u budućnosti treba da se još više kompletira sa dobrima naslijeđa. Planirana je izgradnja Ćirine pruge od Banovića do Zlaće, čime će ovaj kraj postati pravi turistički raj. Ovome treba dodati da će se u upotrebu staviti kočije, koje će prevoziti ljubitelje prirode od Etno avlija Mačkovac do rekreativno-turističkog kompleksa Zlaće. Razmišlja se i o malom voziću za turiste.

Potrebno je uraditi neku vrstu urbanističkog plana lokaliteta Etno avlije Mačkovac i njegove neposredne okoline.

Zaključak

Etno lokalitet u Mačkovcu kod Banovića, u vlasništvu Refika Halilovića, je lokalitet koji sadrži bitne elemente koji predstavljaju višenamjenski kulturno dobro. Ovaj etno lokalitet pruža mogućnosti da se ispravnim i stručnim pristupom može organizirati u vrlo atraktivan lokalitet u smislu prezentovanja kultumo-historijskog naslijeđa. Naravno sve u funkciji razvoja turizma na ovim prostorima.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

KONTAKTIRAJTE NAS !